tipični 6 inčni (150 milimetarski) newtonian na dobsonskoj bazi, skraćeno 6" dob

      Reflektori su druga velika skupina teleskopa i dijele se na više vrsta. Danas su među amaterima najraširenije dvije: dobsoni i SCTovi. Svaka od njih ima posebne karakteristike i ima drugačiju svrhu. No, počet ću sa općenitim stvarima. Reflektori koriste zrcala umjesto leća. Zašto? Zbog toga što su velike leće skupe i “pate” od kromatske aberacije. Za razliku od malih refraktora, koji se izrađuju od 60 mm, reflektori se obično ne izrađuju ispod 4.5 inča. SCTove nećete naći ni ispod 6 inča. Razlog tome je vjerojatno neisplativost: naime, reflektori zahtijevaju da se srednji dio otvora žrtvuje za sekundarno zrcalo koje je potrebno da se svjetlost usmjeri prema objektivu. Zbog toga računajte da svaki reflektor ima nešto manju moć sakupljanja svjetlosti od nominalne.

     Najmanji i najjeftiniji reflektori su tzv. babydobovi. To su Newtonski dobsoniani od 4.5 inča (114 mm). Lako ih je napraviti doma, a preporučaju se početnicima kao prvi ozbiljniji teleskop. Što se cijene tiče, jeftiniji su od refraktora istog promjera, što vrijedi i za sve veće dobsone, odnosno Newtoniane. Razlog tome nije kvaliteta, nego jednostavnost izvedbe. Kada se za teleskop kaže da je Newtonski, to znači da ima paraboloidno primarno zrcalo i ravno sekundarno zrcalo postavljeno pod 45 stupnjeva blizu gornjeg kraja tube.

     Manji Newtoniani postavljaju se i na ekvatorske montaže (koje prate nebo), ali najčešće se montiraju na dobsonsku montažu. To je vrsta altazimutalne montaže (koja se može pomicati gore - dolje i lijevo - desno) vrlo jednostavne za napraviti i vrlo jeftine u odnosu na ostale. Ovakvi teleskopi imaju najbolji omjer cijene i aperture (promjera zrcala), ali imaju i svoje mane. Prvo, potrebna im je kolimacija. To je postupak "poravnavanja" optičkih elemenata (zrcala). Nekolimirani teleskop daje lošiju sliku od kolimiranog, a kolimacija je od veće važnosti što je teleskop "brži" (ima manji f - broj). Kolimacija obično zabrinjava početnike, ali kad se jednom nauči i isproba par puta, problem je jedino to što oduzima vrijeme. Drugo, što se tiče slike, manje je kontrasta nego kod refraktora i javlja se koma - iskrivljenje slike na rubovima. Ovo drugo zamjetnije je na teleskopima sa manjim f - brojem i kod širokokutnog promatranja. Treće, veći dobsoni su stvarno zvijeri i nisu prikladni za nositi uokolo, a možda vam neće stati ni u auto. Postoji dizajn koji se na engleskom zove truss - tube (neznam hrvatsku riječ). Radi se o teleskopima koji radi prenosivosti nemaju tubu u jednom dijelu, nego je zamjenjuje s (najčešće) 8 šipki koje povezuju donji i gornji dio teleskopa. Takav se teleskop može dosta brzo rastaviti i sastaviti, a lako je dijelove potrpati u auto.

12.5" discovery truss dob a.k.a. hermann i 6" dob a.k.a. berta s lijeve strane (Mislav Baloković)

     Vlasnici velikih dobsona obično su tzv. "DSO osobe", oni koji žele za svoje novce dobiti što veći promjer zrcala. Kako naziv kaže, oni uživaju u gledanju objekata kao što su maglice, galaksije, kuglasti i otvoreni skupovi. Planeti, naravno, nisu zabranjeni, ali ti ljudi obično imaju i par manjih teleskopa koji im služe za planete i Mjesec. Najveće komercijalne dobsone rade Discovery i Obsession. Za te ćete zvijeri nakon narudžbe čekati i godinu dana.

      Od manjih dobsona, najisplativiji su oni od 8 inča. To su teleskopi s kakvim možete dobiti prekrasan uvod u astronomiju. Oni plićeg džepa kupit će 6 inčne verzije, a oni dubljeg, možda i 10 inčne. U svakom slučaju, ti teleskopi za početnika imaju najbolji omjer uloženog i dobivenog. Planeti u njima izgledaju prilično dobro (iako malo "isprano"), a da se uhvatiti puno DSOa. Možda najpoznatija serija ovih teleskopa je Orionov SkyQuest, a proizvode ih Discovery, Hardin Optical, Meade, Celestron i mnogo nepoznatijih firmi.

      Ako vam nije draga dobsonska montaža, postoje Newtoniani i hibridni Schmidt - Newtoniani postavljeni na ekvatorske montaže. Oni su skuplji od dobsonske braće i ne proizvode se u verzijama iznad 10". Njima ćete lakše moći pratiti nebo, a postoji i mogućnost astrofotografije. Proizvode ih gotovo sve firme.

jedan stariji model meadovog 12" SCTa (Meade Instruments)

      Druga glavna vrsta reflektora su katadioptrici. Od Newtoniana ih razlikuje nešto kompliciraniji dizajn. Katadioptirci se najčešće baziraju na Cassegrainovoj konfiguraciji zrcala u kombinaciji sa nekom od korektorskih ploča. Poznatija je još jedino Gregoryjeva konfiguracija, ali takvi teleskopi su rijetki. Obje vrste sastoje se od dva zakrivljena zrcala. Zbog toga mogu biti dosta kratki i kompaktni, a imati veliku fokalnu duljinu. Velika fokalna duljina znači i dosta veliki f - broj, što se može riješiti tzv. fokalnim reduktorom. Općenito, za ove teleskope postoji mnogo dodatne opreme.

      Iza primarnog ne postoji fokuser, nego se fokusira pomicanjem primarnog zrcala naprijed i natrag. Okulari se nalaze iza primarnog zrcala, a do njih svijetlost dolazi kroz rupu u primarnom. Ne morate se bojati, time se ne gubi svijetlost jer taj dio zrcala ionako prekriva sekundarno. Ono je postavljeno nasuprot primarnom na korektorsku ploču. Ona služi za ispravljanje sferne aberacije, a postoje dvije važnije vrste: Schmidtova i Maksutova. Korekcija aberacije važna je za astrofotografiju, što je danas najčešća namjena ovih teleskopa. Najveća konkurencija su međusobno Meade i Celestron koji imaju potpuno kompjuterizirane SCTove (skraćeno od Schmidt - Cassegrain Telescope). Kod ovih teleskopa javilo se tzv. "go - to" pitanje. Radi se o tome da li je dobro koristiti go - to kompjuterizirani sistem u kojem je potrebno samo odabrati objekt na daljinskom. To jako poskupljuje teleskop, a za istu cijenu se može dobiti veći i možda bolji. Osim toga, manualno traženje objekta ima neki svoj astronomski šarm.

5" mak (a.k.a. fjodr) sa solarnim filterom na tranzitu venere 8.6.2004. (Damir Andrašević)

      SCTovi se ne proizvode u malim dimenzijama, a i u principu ih nema ispod 1500 dolara. To su sve manje više sofisticirani teleskopi kojima se služe iskusni amateri i astrofotografi. Može ih se toliko kompjuterizirati da ga možete ostaviti na selu i upravljati njime iz grada preko Interneta. Kao što i sami vidite, ovo nisu teleskopi za početnike. Ozbiljnijim amaterima koji se tek počinju baviti astrofotografijom ili im treba manji teleskop od dobsona koji ne stane u auto, za oko će možda zapeti neki od Maksutova. Oni su dosta kompaktni, nemaju aberacije i podjednako su dobri za planete i DSOe. Rade ih Orion, Konus, Meade, Intes... Obično imaju velike f - brojeve što znači da imaju manje vidno polje i daju veća povećanja.

      Ono što je česta zabluda kod SCTova je da ih ne treba kolimirati. SCTovima se također mogu pomaknuti optički elementi (obično sekundarno). Kolimacija je zapravo vrlo bitna jer primarno obično ima mali f - broj, a za takva je zrcala kolimacija najnužnija. Ona je malo kompliciranija nego kod Newtoniana, ali to tako i tako neće raditi početnici. Maksutove u principu nećete morati kolimirati jer su vrlo rigidni i teško da će im se elementi pomaknuti.

      Od ostalih komercijalnih reflektora spomenut ću jedan novitet na tržištu teleskopa - Orionov off - axis 3" Clear Aperture reflektor. On ima zrcalo koje svijetlo ne fokusira prema ravno gore, već malo sa strane. Zbog toga sekundarno zrcalo ne mora biti iznad primarnog, pa se izbjegava difrakcija i ne gubi se svijetlo koje bi inače zaklonilo sekundarno zrcalo. Slična konfiguracija (bez sekundarnog) naziva se Herschelova, ali takvi se teleskopi komercijalno ne proizvode.

Mislav Baloković, < 17.12.2004.